rss search

NA POČETKU BIJAŠE SALO….

line NA POČETKU BIJAŠE SALO….

Ne znam šta se dogodi ljudima da smršave, nauče se hraniti zdravo i umjereno vježbati i onda odjednom polude, počinju proždirati sve odreda, nabiju tridesetak kilograma i nemaju više volje za životom, a kamoli vježbanjem. Ok, ajmo ne ublažavati i prebacivati lopticu na druge…ne znam šta se MENI događa da mi se to događa. Kontinuirano. Gledam na fotkama onu macu u badiću, u minjaku, u haljini, u donjem rublju…pa onda gledam fotke od zadnje tri godine na kojima me jedva tu i tamo ima, a i tamo gdje me ima obavezno su odrezani guzica, noge, nadlaktice…uglavnom se ograničavam na facu. I tako imam periode u životu iz kojih gotovo nemam fotki jer tada sam bila debela i periode iz kojih imam stotine fotki jer sam tada imala (odnosno nemala) šta pokazati.
Prije nekoliko godina doživjela sam totalnu transformaciju, otopila kile i kile masti, zategnula kožu i probudila mišiće i to je trajalo oko dvije godine. Onda sam se udala i rodila, u trudnoći nabila dvadeset kilograma. Po porodu sam izgubila nešto, a u prvih mjesec dana nakon poroda vratila to i još natukla oko pet kilograma. Došla sam negdje do zastrašujućeg broja 107 (a prije sam mislila da sam uuužasno debela sa 86!). I cijelo vrijeme sam intenzivno dojila tako da priča o dojenju i mršavljenju kod mene ne drži vodu. Dan danas, nakon dvije i pol godine, još uvijek dojim, ali moje salo to uporno ignorira.
Nisam nikada to doživjela kao neuspjeh. Možda je to zato što je meni čaša uvijek polu puna. Mišljenja sam da je bolje i zdravije za moje tijelo to što je barem na dvije godine “odmorilo” od težine i smeća koje sam unosila u sebe, što se kretalo, nego da uopće nije imalo tu fazu i da pati sve te godine u kontinuitetu. Također, iako je ne pijem, za mene “kava sa šlagom i natrenom” ima smisla, nije li to pametnije nego “kava sa šlagom i šećerom”? Barem izbjegneš onaj šećer…i tako svaki dan…to je puno izbjegnutog šećera?! Imala sam puno (previše) značajnih promjena u životu, na bolje i na gore pa je možda i to razlog što nisam zadržala taj kontinuitet zdravog življenja. Obzirom da sam raskrstila sa trudnoćama i sa preseljenjima te se vratila tamo gdje je sve jednom davno i počelo – u Sunset centar, nadam se da ću raskrstiti sa kilama i zadržati kontinuitet. Napokon, moje godine više neće trpjeti prevelike oscilacije i toliko koraka unatrag, koliko sam ih ja u stanju bila napraviti, moglo bi biti pogubno za moje zdravlje. Kako se ono kaže – ovo mi je zadnji vlak. Zadnji vlak da ostvarim glupi (?) san koji sam sanjala cijelo djetinjstvo – uskočiti u “vruće hlačice”. Tko zna? Možda se ostvari već ovo ljeto? Kako sam krenula, ne bi bilo čudno…možda ćete svjedočiti najvećoj transformaciji koju Pula pamti?? Krećemo s konfekcijskim brojem 46/48, za hlačice treba…36???



Napišite odgovor