rss search

O NE VJEŽBANJU!!!

line O NE VJEŽBANJU!!!

O NE VJEŽBANJU !!!

“Najvažniji je kontinuitet…” priča teta na radiju. I ja se ne mogu više složiti s njom, ali slušam to uspavljujući hropčeće dijete s laringitisom i virozom u kombinaciji i vireći drugim okom na drugo dijete koje mjeri temperaturu koja je prije pola sata bila 39,5. Negdje u pozadini svega je i grebanje u mom grlu koje mi navješćuje da nisam ni ja ostala pošteđena nakon što sam cijelu noć i dan provela na hitnom prijemu okružena s barem dvadesetak jednako bolesne djece.
Kakav apsurd. Pogledam negdje neodređeno, “gore”, i obraćam se Onome gore:
“Baš ti hvala!!”
U najžešćem zamahu volje za vježbanjem On me liši mogućnosti da odem na trening koji život znači i još mi na radiu soli pamet o KONTINUITETU.
To je kao ono kad sam se počela psihički pripremati za operaciju žuči i onda “slučajno” na radiju naletim na emisiju u kojoj “renomirana doktorica” govori o povećanju postoperativnih komplikacija uvođenjem laparoskopskih zahvata… Ooodlično! Super! Baš ti hvala što se tako poigravaš sa mnom!
No, ima i situacija kada sami prekinemo svoj kontinuitet. Kada dozvolimo onom vražićku u sebi koji bi se samo izležavao i prežderavao da preuzme kontrolu potiho, lukavo…kad pomislimo da imamo savršen izgovor da preskočimo trening…dva…šest…deset…i nema nas više. Dok se osvijestimo već smo srasli s kaučem i vrećicom štapića u jednoj, a teglom Nutelle u drugoj ruci. I nema te cifre koju platiš unaprijed kao članarinu da te motivira kad za sve drugo imaš izgovor ako te preuzme vražićak. Nema. Odreći ćeš se voća i povrća koje je u današnje vrijeme najskuplje da se sam sebi iskupiš za propali novac. Živjet ćeš na štapićima. Bez Nutelle. Kupit ćeš onaj neidentificirani crni namaz koji oponaša Nutellu i pet puta je jeftiniji. Tako ćeš se kazniti. E mizerijo moja…ne daj se! Ne daj se! Utuci vražićka! Opali ga na treningu štapom po glavi! Predaj ga na milost i nemilost Vin Dieselu, Lari Croft, G.I.Jane i Michael Jordanu! Nek se oni poigraju s njim i daju mu šta ga ide. Pa da ga vidim kako će te opet nagovarati na ne vježbanje!?
A primijetila sam da ima i kampanjaca u vježbanju. To su oni koji kreću na proljeće, samo do ljeta, a po zimi hiberniraju. I to je, valjda, nekakav kontinuitet? U školi kampanjci ne prolaze loše, samo im je teže pa je tako, valjda, i ovdje? Samo ne kužim kako ih je volja hibernirat zimi? Pa ljudi nisu stvoreni za to? Mene ubije zimsko mrtvilo, nekakav mooving se uvijek mora događati. Najčešće ljudi kada nešto odluče ako ne krenu odmah ne krenu nikad. Čim odgodiš nešto za “drugi put”, “drugi tjedan” ili nedaj bože “ponedjeljak” znaš da od toga nema ništa. “Ponedjeljak” je definitivno najgori od svih nabrojanih varijanti. Nikad više ništa ne započinjite u ponedjeljak. Osim ako je ponedjeljak danas ili najkasnije sutra. Zato se čudim ljudima koji odrede da počinju vježbat 1.3. ili bilo kada, a da to nije danas ili sutra i ispoštuju to. I redovni su i imaju kontinuitet. Ja to ne bih mogla. I znam da većina ne bi. Zato ne dajte vražićku da vas uvjeri da ste vi upravo taj, disciplinirani kampanjac. Jer niste. Ne odgađajte i krenite odmah i ne posustajte! Dajte vražićka dečkima i curama da odrade s njim jedan kružni ili individualni. I nema ga više. Trebat će mu dosta vremena da se oporavi i počne ponovo kvocat. U boj!



Napišite odgovor