rss search

O VJEŽBANJU I ŽENSKIM PROBLEMIMA- BEZ CENZURE

line O VJEŽBANJU I ŽENSKIM PROBLEMIMA- BEZ CENZURE

Kako ležim doma, isfrustrirana, sa simptomima svih viroza koje trenutno haraju državom (zašto bih imala samo jednu kad ih mogu imat sve?!), na što se nakalemila još i menga, reći ću ponešto o vježbanju i ženskim problemima. Iz prve ruke.
Menga je najgora izmišljotina mušičave Majke Prirode ili Boga ili Vraga… Gora od dlakavih sisa ili prišteva. I sigurna sam da je kazna. „U one dane“ su jedini dani kada postajem vjernik i vjerujem da su nas muškarci kaznili, da li zbog jabuke ili kruške, stabla, grma, zmije ili kokoši, ali zbog nečeg su nas odlučili kruto kazniti i ni stoljeća Seksa i Grada i sapunica neće biti dovoljna da im se osvetimo.
Jedan od najčešćih izgovora ili opravdanih razloga, nisam još sigurna koje od to dvoje, gotovo za sve pa tako i ne vježbanje, je famozni „prvi dan menge“. Za sve ono što bismo u „normalnim“ danima rekli ili htjeli reći „ne da mi se“ taj jedan dan imamo savršen izgovor – „prvi dan menge“. Kad kažete tu čarobnu rečenicu nitko vas više ništa neće pitat, štoviše, suosjećat će s vama i ponudit vam prijevoz da što prije stignete doma, stavite stari ručnik među noge, krknete Ketonal i pokrijete se preko glave.
Ako ste od onih kojima menga traje po deset dana i curi ko iz pipe onda se možete izvlačiti i na drugi i treći dan. No, kada počnete vježbati, svi simptomi PMS-a i „prvog dana“ polako, ali sigurno, nestaju. Svaka slijedeća je manje obilna i manje bolna. Jedino morate raskrstiti sa sobom – jeste li mazohist kojem je potreban taj „prvi dan“ ili želite zaista da ni ne znate da je imate? (Sad zamišljam TV reklamu sa ovim tekstom i prekrasnu plavušu koja sigurno trenutno nema mengu, kako zavitla onaj stari, krvavi ručnik i pogodi kamermana u glavu te odjuri na trening Body tehnike). Poznajem curu koja je pretjerivala s vježbanjem i nakon nekoliko mjeseci njena menga bila je samo blago štrecanje u križima i doslovce dvije kapljice krvi. A čula sam i za profesionalne sportašice kojima je potpuno nestala. Ne želimo krajnosti, želimo samo da u svoje „prve dane“ doista plešemo ko tete s reklame za Always (ili Libresse? Nebitno.), odvažimo se obući uske, bijele hlače i vozimo bicikl. A to nećemo postići ako kupimo novu liniju uložaka koju te tete reklamiraju pa taman oni imali orlovska krila i crnu rupu po sredini koja može upiti hektolitre plave tekućine kojom ih testiraju na reklamama i taman bili tanki ko list papira nego VJEŽBANJEM.
Također, imala sam prilike, kad sam bila friško razvedena, promiskuitetna klinka, osjetiti užas gljivica i uzaludne borbe s njima. Osim konvencionalnih metoda koje su preporučivali liječnici, vaginaleta i kremica, isprobala sam i „alternativne metode“ pa sam tako točala tampon u jogurt, mazala se svinjskom masti i kapala čajevac na uložak. Od ovog zadnjeg je skoro bilo i koristi, umalo mi je skurilo sve dlake. Kad sam se već pomirila s nesnosnim sustanarima i predala im bitku, počela sam vježbati. Tada sam prvi put kročila u Sunset centar. Ne znam koliko je prošlo, možda mjesec ili dva, a šampinjona nestade! Nestade!! I nikad se više nisu vratile.
Blagodati vježbanja su zaista neprocjenjive samo mi toga nismo još potpuno svjesni, sve uzimamo zdravo za gotovo. Čekajte dok otkrijem uzročno-posljedičnu vezu vježbanja i spašavanja ozonskog omotača. O tom nekom drugom prilikom.



Napišite odgovor