rss search

ZA NEZNALICE I ZNATIŽELJNE

line ZA NEZNALICE I ZNATIŽELJNE

Danas ću vam laički objasniti kako izgleda jedan trening. Nećemo koristiti stručne izraze osim onih koji su nam simpatični, tipa “gluteus” (guzica). Već neko vrijeme razmišljam o tijeku treninga, a kad meni neko vrijeme nešto okupira misli to znači da hoće van.
Jedan trening može se usporediti s pričom ili romanom, naravno i s hranom, ali o hrani bolje da ne započinjem…(nemoj misliti na Torticu! Nemoj misliti na Torticu!!).
Uvod je dio kada pisac opisuje likove, mjesto i vrijeme radnje, npr. Ubojicu i njegove žrtve, u mračnim uličicama Londona, u 19. stoljeću ili, ako vam je draže, u “50 nijansi sive” cijeli onaj dio do kobnog intervjua. U treningu, uvod je zagrijavanje odnosno predzagrijavanje, onih par vježbica kad samo radite grbicu u leđima na dva, tri ili pet različitih načina i kad obično pomislite “ovo je pis ov kejk za mene”.
Onda slijedi zaplet…kad Ubojica odabere žrtvu i krene u lov odnosno kada Anastasia intervjuira Christiana i kad se ševe samo pogledima. U treningu kreću nijansu teže vježbice s grbicom, ali i dalje je sve to za vas ˝pis ov kejk˝ sa par kapi znoja. Vrhunac svi najviše volimo. Vrhunac znači adrenalin, uzbuđenje, loš i odličan osjećaj istovremeno. Ubojica je ubio svoju prvu žrtvu, Grey je uveo Anastasiu u svoj uvrnuti svijet BDSM-a.
Kod treninga vrhunac je kad Ubojica instruktor počne s lakoćom izvoditi naizgled neizvedive vježbe i kad vi shvatite da ovo više nije ˝pis ov kejk˝ niti šala nego hard work, ozbiljno znojenje i cviljenje mišića. Rasplet je kada istražitelji opasno uđu u trag ubojici, kada Anastasia skuži s kim i s čim točno ima posla i kada instruktor napokon prekine vašu muku i ubojstvo kaže čarobne riječi – legnite na trbuh ili na leđa – ali još uvijek ne slijedi opuštanje nego još par vježbi snage, obično nekakvi trbušnjaci i njihove inačice. Kraj je kada ne znate jeste li sretni ili žalosni što je kraj. Kada uhite Ubojicu, kad se Ana i Grey razjebu (prva knjiga) i kada instruktor napokon pogasi svjetla i krenu vježbe opuštanja i istezanja, a istezanje je ona slatka, peckajuća bol nakon koje se osjećate odlično. Sam kraj Kraj, zadnja rečenica u priči ili romanu je vježba “istjerivanja vraga” i pljesak. To je ona vježba kad udahnete duboko i narastete visoko i onda istresete sve iz sebe, sve viškove i manjkove, svu sreću i nesreću i sve što imate potrebu istresti. Pljesak na kraju dođe kao motivacija, nagrada za dobro odrađen posao, a kod mene konkretno, kao spontani izljev sreće i zadovoljstva koju trening potiče u meni.
Trenirati je jednako lako i teško istovremeno kao i čitanje knjige, izaziva različite, kontradiktorne emocije, ali na kraju vam baš nikada nije žao što ste se upustili u tu avanturu!



Napišite odgovor